U ponedjeljak 8. lipnja 2026. godine, unutar programa „Podrška obitelji u zajednici“ koji se provodi uz potporu Ministarstva zdravstva, održano je jednosatno online predavanje s temom „Postoje li zločesta djeca?“ kojeg je vodila Angelina Krsnik, mag. socijalne pedagogije i savjetnica u Pragmi. Predavanje je bilo interaktivno, vođeno kroz prezentaciju s nizom primjera, pitanja za raspravu te poticaja za razmišljanje o roditeljstvu.
Na predavanju su sudjelovali roditelji koji dolaze iz cijele Hrvatske, a većina sudionika zaposlena je u sustavu ranog i predškolskog odgoja, školstva te socijalne skrbi, a manji dio u privatnom sektoru.
Glavna teza predavanja je da „zločeste djece“ nema, mada roditelji znaju ovakve izraze koristiti za svoju (ili tuđu) djecu. Svako je dijete „dobro iznutra”, a problematično ponašanje je poruka, odnosno simptom dubljih osjećaja i potreba, a ne bit djeteta. Djeca su kao „emocionalni radari“ i pokazuju nam kada u obiteljskom sustavu nešto treba više pažnje; njihovo ponašanje odražava cjelokupnu obiteljsku atmosferu.
U predavanju su analizirani i roditeljski stilovi kroz toplinu i kontrolu (autoritativni, autoritarni, permisivni, zanemarujući), a oblikuju dječja ponašanja. Istaknuto je kako uvijek treba odvojiti osobu od ponašanja: pratiti što se zbiva u djetetu, a ne samo vanjske riječi i djela. Vrijedi i za roditelja: „pogriješio sam” nije isto kao i „loš sam roditelj”. Moramo priznati djetetove osjećaje i istodobno zadržati granicu, a same granice proizlaze iz ljubavi; sigurnost je iznad trenutačnog zadovoljstva djeteta. Roditelj primjerom i granicama uči dijete regulaciji emocija.
Cilj roditeljstva nije stalna sreća jer ona vodi u anksioznost, nego otpornost kroz regulaciju emocija. Roditelj je „arhitekt” djetetove otpornosti. Posramljivanje djeteta zbog nepoželjna ponašanja nije dobro jer posramljivanje ugrožava privrženost, a suprotno tome je modeliranje i iskrenost. Ključna poruka predavanja koju su roditelji dobili je da savršen roditelj, savršena majka i otac, ne postoji; dovoljan je „dovoljno dobar” koji prati i podržava dijete i pomaže mu u regulaciji osjećaja i ponašanja.
