Suvremeno društvo prate brojne promjene u svim područjima života, pa tako i kada je u pitanju problem ovisnosti. Moderne ovisnosti više nisu povezane sa štetnim supstancama, već prvenstveno s ponašanjima kojima robujemo, a koja sve više nalikuju opsesijama* (Saliceti, 2015.).
„Snažne opsesije negativno utječu na naš živčani sustav, kemijsku ravnotežu u mozgu, organske procese i subjektivno zadovoljstvo životom. Ponekad mogu narušiti našu izvedbu na poslu, omesti nas u održavanju prijateljskih odnosa ili dovesti u neprilike sa zakonom. Nove, moderne, ovisnosti stvaraju za pojedinca začarani krug iz kojeg je teško izaći jer se teško mijenjaju. Svaki neuspjeli pokušaj odvikavanja praćen je neugodnim emocijama srama i ljutnje, zbog čega problemi s vremenom postaju sve kompleksniji“, ističe Katarina Jelić, savjetnica i mag. psihologije iz Pragme.
Nekada smo na ovisnosti gledali kao isključivo na javnozdravstveni problem prekomjernog korištenja nekih supstanci, npr. alkohola, droga i duhana. U tom slučaju ovisnička ponašanja usmjerena su korištenju navedenih supstanci prvenstveno zato što pružaju ugodu ili djeluju kao metoda samoliječenja i time eliminiraju nelagodu – snažnu tjeskobu, krivnju, depresiju i sl. Svaka ovisnost nalikuje opsesivno-kompulzivnom ponašanju* i s vremenom narušava svakodnevni život. “Stare” ovisnosti posebno nas brinu jer se dob prve konzumacije navedenih tvari već godinama snižava, no što je s novima?
“Nove” ovisnosti su kompleksno područje budući ih je teško do kraja definirati upravo zato što nisu povezane sa zloupotrebom tvari. Mogli bismo reći da se radi i o pogrešnom korištenju vlastitog vremena, sposobnosti i ostalih resursa. I dok je svima jasno kako se od heroina može umrijeti, a od duhana dobiti rak pluća, malo je teže ljudima objasniti kako naizgled zdrav mladić može umrijeti od srčanog udara tijekom igranja video igrice. Ti obrasci ponašanja koji se ponavljaju i nalikuju na opsesiju su česta, ali zato nisu manje štetna. Neki ljudi opsesivno puno rade, neki pretjerano kupuju, drugi su “ovisni” o ljubavi ili se vole kladiti, treći vole tehnologiju ili knjige… teško je povući granicu između strasti, navike, hobija i ovisnosti. Gdje prestaje opuštanje, a počinje patologija?
„Mogli bismo reći da te granice nisu toliko jasno određene, odnosno da mogu varirati ovisno o kontekstu, no zajednički element svim ovisnostima je upravo naša podređenost predmetu vlastite ovisnosti. Nju obično prate neobične misli, opsesivna ponašanja, promjene u osobnosti, emocionalne teškoće, sklonost povlačenju u sebe (izolacija) kako bismo se mogli posvetiti svojoj ovisnosti“, ističe Jelena Adamlje, mag. socijalne pedagogije u Pragmi i dodaje: „što je neko ponašanje češće, trajnije te intenzivnije, možemo sumnjati kako polako prelazi granicu ka ovisnosti. Ovisnici mogu izvještavati ili pokazivati znakove jake želje i motivacije za određenim ponašanjem, tjelesne promjene (san, apetit, probava), promjene životnih stilova i slično. Ono što nas posebno brine u kontekstu prevencije i tretmana takvih ovisnosti je to što se ne borimo protiv kemijskih tvari, već psiholoških afekata i potencijalne patologije koja se nalazi u pozadini sklonosti novim vrstama ovisnosti, a koju ovisnost dodatno produbljuje“.
To je posebno pogubno po mentalno zdravlje jer se osoba ne fokusira na razumijevanje uzroka vlastite ovisnosti već se umjesto toga usmjerava samo na (barem u početku) ugodne posljedice. Time se stvara patološka percepcija ponašanja koje nije prihvatljivo niti zdravo, ali mu mi pridajemo na važnosti u našem svakodnevnom životu. Često ovisnici o video igricama kažu kako ih one opuštaju u pauzama od učenja, kako im pomažu da se riješe stresa… – nerijetko ignorirajući činjenicu kako učenje postaje (prisilna) pauza od igranja video igrica ili da roditeljsko ograničavanje igranja stvara daleko veći stres nego onaj školski, napetost u obitelji, gubitak kontrole i agresivno ponašanje.
U više istraživanja (npr. Longstreet, Brooks i Gonzales, 2019.) potvrđeno je kako prekomjerno korištenje interneta smanjuje sreću i zadovoljstvo životom, a povećava depresiju i osjećaj usamljenosti. Zvuči pomalo paradoksalno, s obzirom na to da se većina ovisnika okrene internetu upravo kako bi izbjegli neugodne emocije iz svakodnevno života i eventualno dobili socijalnu podršku.
Nedjeljko Marković, dipl. socijalni radnik i predsjednik Pragme dodaje kako nas ovisnost uvijek čini slabima i smanjuje sposobnost kontrole nad vlastitim životom.
„Zbog toga ovisnici nerijetko gube doticaj sa stvarnošću, ne uspijevaju izvršiti svoje obaveze (školske, društvene, obiteljske) a drugih ih percipiraju izoliranima ili sebičnima. Iako ponašanje utvrđuje ovisnost, potrebno je više usmjeravanja na emocionalnu komponentu ovisnosti jer je upravo emocionalno iskustvo važan element stvaranja svake navike. A svaka navika je u početku ugodna, korisna. Možda nas štiti od neugode, loših iskustava, osjećaja i neadekvatnosti. No, često uzroci naših neugodnih emocija nestane, a nezdrave navike ostaju. Ili ih potiskujemo i guramo naviku u prvi plan“, ističe Marković.
Stoga je prvi korak ka razbijanju začaranog kruga navika, od kojih se mnoge smatraju modernim ovisnostima, emocionalno se opismeniti, a tu vam udruga Pragma može pomoći. Svojim projektom „Pomak“ koji se provodi uz potporu Ministarstva zdravstva, Pragma pruža različite psihosocijalne i obrazovne usluge djeci, mladima, roditeljima i stručnjacima. Za više informacija, obratite nam se na pragma@udruga-pragma.hr ili 01 7789 950.
* Opsesija – učestale i trajne misli, porivi ili slike koje se doživljavaju kao namećuće i ometajuće (HJP).
* Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) spada u skupinu anksioznih poremećaja, a karakteriziran je pojavom opsesivnih misli i kompulzivnih radnji. Ljudi koji pate od ovog poremećaja shvaćaju iracionalnost svojih postupaka i doživljavaju ih neugodnim, ali ih ne mogu spriječiti (Plivazdravlje.hr).
Literatura:
Longstreet, P., Brooks, S. i Gonzales, E. S. (2019.): Internet addiction: When the positive emotions are not so positive. Technology in Society, 57, str. 76. – 85.
Saliceti, F. (2015.). New Addictions. Procedia – Social and Behavioral Sciences, 191, str. 1639. – 1643.
