Svaka osoba na svijetu barem je jednom u životu osjećala usamljenost. Usamljenost, definirana kao emocionalno stanje, očituje se kao odvojenost od drugih i osjećaj praznine, bez obzira na broj socijalnih kontakata. Usamljenost je subjektivni doživljaj nesklada između željene i stvarne kvalitete društvenih kontakata.
Prema njemačkom istraživanju (Schütz i Bilz, 2024.), broj usamljenih učenika nakon pandemije se povećao, posebice pod utjecajem nastave na daljinu, tijekom koje su brojna djeca krenula u prvi razred osnovne ili srednje škole te online upoznala svoje vršnjake s kojima idu u razred. Prvi pravi susret s njima imali su godinu ili dvije poslije, zbog čega im je bilo teško uspostaviti smislene odnose, ponajviše zbog manjka socijalnih vještina kod mlađe djece.
Digitalizacija uzrokovana pandemijom gotovo je u potpunosti zamijenila stvarne kontakte 2D svijetom za mlađe generacije, a posljedice toga vidljive su i danas. Uz brojne druge čimbenike koji su postojali i prije pandemije, poput odrastanja u siromaštvu, poteškoća u razvoju, zlostavljanja i poteškoća u području mentalnog zdravlja, dovelo je do povećane usamljenosti, socijalne izolacije te manjka socijalnih i komunikacijskih vještina kod djece i mladih danas.
Škole, upravo zbog svega navedenoga, mogu biti osamljujuće mjesto i okruženje za neku djecu i mlade. Djeca i mladi često izvještavaju da se zbog nepripadanja vršnjačkim grupama osjećaju “manje vrijednima” te da osjećaj socijalne izolacije u razredu utječe na njihovo samopouzdanje i samopoštovanje. Neki od njih spremni su učiniti bilo što kako bi se uklopili, što ih može dovesti do uključivanja u rizična ponašanja, primjerice u delinkventne skupine, sve u svrhu pripadanja.
Što roditelji i nastavnici mogu učiniti kako bi prevenirali ili umanjili osjećaj usamljenosti i socijalne izolacije u djece i mladih, te kako ih prepoznati?
Prije svega, važno je znati da su teškoće u uspostavljanju prijateljstava razvojno normalne i očekivane te da prolazni osjećaji usamljenosti nisu zabrinjavajući. Takvoj djeci uglavnom je potreban manji poticaj vršnjaka ili odrasle osobe koja će ih uputiti kako se uklopiti u grupu vršnjaka s kojom se žele družiti. Ovaj razvojni izazov gotovo je neophodan za razvoj otpornosti, samopouzdanja i slike o sebi. No, kada ovo emocionalno stanje počne utjecati na svakodnevno funkcioniranje djeteta, važno je tomu posvetiti veću pozornost.
Usamljenost kod djece obuhvaća tri važna područja povezanosti: povezanost s odraslim osobama (roditeljima, rodbinom, nastavnicima…), povezanost s vršnjacima te povezanost sa smislenim aktivnostima. Kada se to poveže sa slabijom emocionalnom regulacijom, dijete se lako počne osjećati bespomoćno, kao da ga nitko ne razumije i da nigdje ne pripada. To može utjecati i na razvoj depresivne simptomatologije.
Mogući uzroci usamljenosti u školi jesu: odbačenost od vršnjaka u razredu, manjak socijalnih vještina, nerazumijevanje socijalizacije, stidljivost ili anksioznost te nisko samopouzdanje. Znakovi na koje je važno obratiti pozornost: dijete se iznenada osjeća tužno ili izostavljeno; izostaju znakovi da dijete sudjeluje u društvenim aktivnostima s vršnjacima u razredu; dijete gubi interes za aktivnosti koje su ga prije zanimale; otvoreno i veselo dijete postaje povučeno i nezainteresirano.
Što roditelji mogu učiniti?
- Stvorite prilike za igru i socijalizaciju djeteta s drugom djecom.
- Budite svjesni ponašanja svog djeteta prema drugoj djeci (djeca koja ne vole dijeliti te su agresivna ili pretjerano dominantna imaju poteškoće u uspostavljanju prijateljstava).
- Budite prijatelj – svojim prijateljstvima učite dijete na primjeru kako se ophoditi prema drugima.
- Upoznajte svoje dijete – neka djeca društvenija su, a neka manje, stoga je važno biti svjestan stvarnih interesa i karaktera svog djeteta.
- Nemojte tjerati dijete na “različitost” – roditelji ponekad žele da njihova djeca budu posebna i drugačija od drugih, no u dobi kada se uče socijalizirati, djeca imaju veliku potrebu uklopiti se. Treba im dopustiti da budu dovoljno drugačija a da im ta različitost ne predstavlja prepreku u socijalizaciji te da ne postanu meta zadirkivanja i izolacije.
- Potaknite dijete da se druži s različitim skupinama djece, pogotovo s “društvenijom” djecom i mlađima od sebe.
- Potaknite dijete da pohađa grupne aktivnosti.
- Zadajte djetetu posebne zadatke, poput odlaska u trgovinu – kroz zadatke uči strategije i tehnike koje može primijeniti u grupnim aktivnostima. Potičite samostalnost!
Što nastavnici mogu učiniti?
Korisna metoda poticanja razredne kohezije i smanjivanja usamljenosti i socijalne izolacije u razredu jest stvaranje radnih grupa u kojima svako dijete donosi element različitosti, odnosno spajanje naizgled nespojive djece koja nisu svjesna svojih sličnosti i koja se obično drže svoje prethodno odabrane grupe ili ostaju po strani.
Ovakva podjela djece, posebno ako je zasnovana na sociometriji (znanstvenoj metodi kojom se mjere i istražuju međusobni odnosi, simpatije, antipatije i struktura unutar malih društvenih skupina poput razreda, radnih timova ili grupa), pomaže djeci da upoznaju drugu djecu drugačiju od sebe, da se povežu kroz zajedničko rješavanje problema i zadataka te da se osnažuju u komunikaciji s onima koji im se čine “nedostižnima” zbog svoje popularnosti ili “čudnima” zbog svoje distanciranosti. Poželjno je grupe miješati i rotirati svake školske godine kako bi se svaki učenik u razredu upoznao sa svakim i imao priliku vježbati kolegijalnost i suradljivost, a možda čak i sklopiti prijateljstvo.
Još jedna od korisnih metoda jest vršnjačko pomaganje, koje je 2024. godine uvedeno u X. gimnaziji u Zagrebu kroz pilot-projekt “Spontana djela povezivanja”, u sklopu kojeg se 18 vršnjačkih pomagača brinulo da se svi u školi osjećaju prihvaćenima – pogotovo učenici u procesu tranzicije iz 8. razreda u 1. razred srednje škole. Važno je biti socijalno osjetljiv te kao odrasla osoba ozbiljno shvatiti zadatak vođenja socijalizacije djece i mladih kako bi se prevenirala sve prisutnija pošast usamljenosti od najranije dobi.
Zapamtite: čovjek je čovjeku lijek!
Literatura:
Bubalo, S. (2022.). Kako možete saznati da se vaše dijete osjeća usamljeno u školi. Dostupno na: https://www.djecjaposla.com/kako-mozete-saznati-da-se-vase-dijete-osjeca-usamljeno-u-skoli/ (pristupljeno 17. 8. 2026.) [stručno-popularni izvor]
DuBois, D. L., Portillo, N., Rhodes, J. E., Silverthorn, N., & Valentine, J. C. (2011). How Effective Are Mentoring Programs for Youth? A Systematic Assessment of the Evidence. Psychological Science in the Public Interest, 12(2), 57–91. [navedeno prema: ScienceDirect, 2021.]
Frontiers in Psychology (2023.). Children’s peer relationships, well-being, and academic achievement: the mediating role of academic competence. Dostupno na: https://www.frontiersin.org/journals/psychology/articles/10.3389/fpsyg.2023.1174127/full
Mechanisms for Developing Sociometric Relationships Between Teachers and Students (2026.). Excellencia: International Multi-disciplinary Journal of Education. Dostupno na: https://multijournals.org/index.php/excellencia-imje/article/view/3926
Peer mentoring intervention in a UK school setting: Perspectives from mentees and mentors (2021.). ScienceDirect – Journal of Adolescence. Dostupno na: https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0190740921004035
Plazonić Fabian, A. (2025.). Usamljenost djece – život bez prijatelja. Dostupno na: https://www.skole.hr/zivot-bez-prijatelja/ (pristupljeno 17. 8. 2026.) [stručno-popularni izvor]
Radić, A., Sabljić, L., Šalamon, S. (2023.). Usamljenost i izoliranost kod djece i mladih. Dostupno na: https://stampar.hr/hr/novosti/usamljenost-i-izoliranost-kod-djece-i-mladih (pristupljeno 17. 8. 2026.) [stručno-popularni izvor]
Schütz, R., & Bilz, L. (2024.). Increasing loneliness among German children and adolescents from 2018 to 2022: A cross-sectional survey before and after the onset of the COVID-19 pandemic. Journal of Public Health (Berlin). https://doi.org/10.1007/s10389-024-02356-2
Twenge, J. M., Haidt, J., Blake, A. B., McAllister, C., Lemon, H., & Le Roy, A. (2021.). Worldwide increases in adolescent loneliness. Journal of Adolescence, 93(1), 257–269. https://doi.org/10.1016/j.adolescence.2021.06.006
X. gimnazija Ivan Supek, Zagreb – projekti škole.
Zheng, Y., Panayiotou, M., Currie, D., Yang, K., Bagnall, C., Qualter, P., & Inchley, J. (2022.). The role of school connectedness and friend contact in adolescent loneliness, and implications for physical health. Child Psychiatry & Human Development, 55, 851–860. https://doi.org/10.1007/s10578-022-01449-x
Programske aktivnosti programa „Opiši me!” udruge Pragma provode se uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Sadržaj dokumenta u isključivoj je odgovornosti Udruge i ni pod kojim uvjetima ne može se smatrati kao odraz stajališta Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.
