Kada govorimo o obiteljskom nasilju, pažnju javnosti najčešće privuku najteži slučajevi fizičkog nasilja nad ženama i femicida. Međutim, istraživanja pokazuju da nasilni odnosi uglavnom ne započinju fizičkim napadima, već se u velikom broju slučajeva prvi znakovi pojavljuju se mnogo ranije, često još prije zajedničkog života ili sklapanja braka.
Prema istraživanju provedenom na uzorku od 815 žena iz Australije koje su tijekom posljednjih pet godina doživjele obiteljsko nasilje, moguće je uočiti obrazac razvoja zlostavljanja kroz vrijeme. Sudionice su izrađivale vremenske crte svojih veza, počevši od prvih trenutaka kada su primijetile da nešto nije u redu, pa sve do traženja pomoći ili odlaska iz nasilnog odnosa.
Analiza njihovih iskustava pokazala je da je početak nasilja gotovo uvijek bio psihološko zlostavljanje, a tek kasnije je došlo do fizičkog, a zatim i seksualnog nasilja.
Jedan od najčešćih oblika psihičkog zlostavljanja bila je prisilna kontrola.
Riječ je o obrascu manipulativnog i dominantnog ponašanja kojim nasilni partner postupno ograničava slobodu i samostalnost druge osobe. Takvo ponašanje može uključivati kontrolu druženja s obitelji i prijateljima, određivanje odjeće koju partnerica smije nositi, ograničavanje kretanja ili stalno propitivanje njezinih odluka i osjećaja.
U mnogim slučajevima žrtve su opisivale i situacije u kojima su ih partneri uvjeravali da pretjeruju ili da pogrešno doživljavaju nasilje kojem su izložene. Iako se prisilna kontrola može pojaviti u različitim vrstama partnerskih odnosa, najčešće se radi o nasilju muškaraca nad ženama te takvi obrasci često proizlaze iz neravnopravnih rodnih odnosa i uvjerenja o pravu na kontrolu partnerice.
Zašto je takve obrasce često teško prepoznati pokazuje i drugo istraživanje provedeno na 207 mladih žena. Istraživači su utvrdili da žene koje više prihvaćaju mitove o partnerskom nasilju, psihološku agresiju češće doživljavaju manje ozbiljnom i problematičnom. Takva normalizacija povećava vjerojatnost da će emocionalna manipulacija, kontrola i ponižavanje biti prihvaćeni kao „normalni“ dio veze, a osobito kod žena koje su već bile izložene psihološkom zlostavljanju.
Sudionice australskog istraživanja opisivale su kako se kontrola s vremenom širila na svakodnevni život. Neke su govorile o nadziranju financija, ograničavanju pristupa vlastitom novcu ili automobilu kao sredstva kontrole. Druge su opisivale različite oblike emocionalnog ponižavanja, izolacije i manipulacije koji su postupno postajali sve intenzivniji.
Prema rezultatima istraživanja, fizičko nasilje najčešće prvi put se pojavilo nakon nekih važnih životnih događaja, poput zajedničkog useljenja ili sklapanja braka. Takve okolnosti često su povećavale osjećaj sigurnosti i moći kod nasilnog partnera, dok je žrtvi izlazak iz odnosa paralelno postajao sve teži. Seksualno nasilje uglavnom se razvijalo nakon što je već bilo prisutno psihičko i fizičko zlostavljanje.
(Fotografija. Prijevod: udruga Pragma)
Kada manipulacija, kontrola i omalovažavanje postanu dio svakodnevice, granica između prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja postupno se briše, a žrtvi ih je sve teže prepoznati kao nasilje. Dok se pojave prvi fizički napadi, psihološka kontrola često je već duboko ukorijenjena.
Rezultati oba istraživanja upućuju na isti zaključak: obiteljsko nasilje razvija se postupno, a prvi znakovi ne izgledaju kao nasilje kakvim ga većina ljudi zamišlja zbog čega često ostaju neprepoznati.
Reference:
- McLindon, E., Kyei-Nimakoh, M., Giles, F.C., FitzPatrick, K.M., Tarzia, L., i Hegarty, K. (2025). Timelines of psychological, physical and sexual intimate partner violence among a nationally representative sample od Australian women. Women’s health, 21. https://doi.org/10.1177/17455057251329640
- Cinquegrana, V., Marini, M., i Galdi, S. (2023). Psychological abuse is not a problem! Exploring the role of domestic violence myths in psychological revictimization. Frontiers in Psychology, 14. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2023.1228822
Programske aktivnosti programa „Kraj tišine” udruge Pragma provode se uz financijsku potporu Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Sadržaj dokumenta u isključivoj je odgovornosti Udruge i ni pod kojim uvjetima ne može se smatrati kao odraz stajališta Ministarstva.
