Znaju li 15-godišnjaci upravljati novcem?

U prosjeku, u svim zemljama sudionicama PISA istraživanja, 15 % učenika može donijeti jednostavne odluke o trošenju i prepoznati svrhu svakodnevnih financijskih dokumenata, poput računa. 
U prosjeku, u 13 zemalja OECD-a koje su sudjelovale u procjeni financijske pismenosti PISA-e, 10 % učenika može analizirati složene financijske proizvode i rješavati ne-rutinske financijske probleme, dok 15 %, u najboljem slučaju, može donositi jednostavne odluke o svakodnevnoj potrošnji, te prepoznati svrhu svakodnevnih financijskih dokumenata, poput računa.
U 17 od 18 zemalja dječaci i djevojčice pokazuju slične vještine u financijskoj pismenosti. Međutim, među učenicima koji imaju slične rezultate u matematici i čitanju, dječaci su uspješniji od djevojčica u financijskoj pismenosti u 11 od 18 zemalja i ekonomija.

Financijski proizvodi i usluge postaju sve složeniji, a mladi će danas vjerojatno morati donijeti više financijskih odluka u životu nego njihovi roditelji. Učenici koji se bliže kraju obveznog obrazovanja već su potrošači financijskih proizvoda: mnogi imaju bankovne račune, koriste internetske usluge plaćanja ili imaju mobilni telefon koji je unaprijed plaćen. Mnogi će se također zajedno s roditeljima odlučiti hoće li nastaviti s visokim obrazovanjem i, ako je tako, kako to platiti. No, stječu li 15-godišnjaci financijska znanja i vještine potrebne za život odraslih?

PISA 2012. uključila je procjenu financijske pismenosti učenika – prvo međunarodno istraživanje takve vrste. Sudjelovalo je oko 29 000 učenika u 18 zemalja OECD-a i partnerskim zemljama i gospodarstvima – što predstavlja oko devet milijuna 15-godišnjaka. Stručnost u financijskoj pismenosti je nevjerojatno raznolika, kako među državama, tako i unutar njih. Učenici u Šangaju postižu najviši rezultat u financijskoj pismenosti, s prosječnih 603 bodova, 103 boda iznad OECD prosjeka. U prosjeku učenici u Australiji, Flamanskoj zajednici Belgije, Češkoj, Estoniji, Novom Zelandu i Poljskoj također imaju viši rezultat od prosjeka OECD-a. Među zemljama OECD-a, 75 bodova – ekvivalent cijeloj razini stručnosti – odvaja zemlje/gospodarstva s najvišim i najnižim rezultatima, dok je među svim zemljama i gospodarstvima sudionicima, razlika između najviših i najnižih performansi veća od 225 bodova. Ipak, samo mali udio (16 %) razlika u prosječnim rezultatima financijske pismenosti zemalja objašnjava se bogatstvom jedne zemlje.

Među 13 zemalja i gospodarstava OECD-a, samo jedan od deset učenika ima najvišu razinu  vještina financijske pismenosti – razina 5 – u PISA 2012. Ovi učenici mogu riješiti ne-rutinske financijske probleme, kao što je računanje stanja na bankovnim izvodima, čimbenika poput prednosti prijenosa i razumijevanje šireg financijskog okruženja, uključujući implikacije na porez na dohodak. Na drugom kraju spektra stjecanja, 15 % učenika postigne prosječnu ocjenu ispod početne razine, razina 2. U najboljem slučaju, ti učenici mogu prepoznati razliku između potreba i želja, donijeti jednostavne odluke o dnevnoj potrošnji, prepoznati svrhu svakodnevnih financijskih dokumente, poput računa, i primjenjuju pojedinačne i osnovne numeričke operacije (zbrajanje, oduzimanje ili množenje) u kontekstima s kojima su se mogli osobno susresti.

PISA definira financijsku pismenost kao „znanje i razumijevanje financijskih koncepata i rizika te vještine, motivaciju i pouzdanje za primjenu takvog znanja i razumijevanja kako bi se donijele učinkovite odluke u različitim financijskim kontekstima, kako bi se poboljšala financijska dobrobit pojedinca i društva te omogućilo sudjelovanje u ekonomskom životu”.

Iako su vještine matematike i čitanja usko povezane s financijskom pismenošću, visoka stručnost u jednom od tih temeljnih predmeta ne mora nužno signalizirati i visoke rezultate u financijskoj pismenosti. Učenici iz nekih zemalja koji se dobro snalaze u financijskoj pismenosti, kao što su Australija, Češka, Estonija, Flamanska zajednica Belgije i Novog Zelanda, u prosjeku imaju više rezultate financijske pismenosti nego što bi to predviđali njihovi rezultati iz matematike i čitanja, dok studenti u Francuskoj, Italiji i Sloveniji ostvaruju lošije rezultate u financijskoj pismenosti nego što se to očekivalo, temeljeno na njihovoj uspješnosti iz matematike i čitanja.

Iako je PISA dosljedno pokazala rodni jaz u matematici i uspješnosti čitanja, u 17 od 18 zemalja i gospodarstava koja su sudjelovala u procjeni financijske pismenosti, ne postoji takva razlika između prosječnih rezultata dječaka i djevojčica u financijskoj pismenosti. Međutim, među učenicima koji imaju slične performanse iz matematike i čitanja, dječaci se bolje snalaze nego djevojčice u 11 od 18 zemalja i gospodarstva.

Neke su zemlje počele uvoditi financijsko obrazovanje u svoje školske programe; drugi se usredotočuju na jačanje konceptualnog razumijevanja učenika u ključnim područjima, poput matematike, i potom očekuju da će njihovi učenici moći primijeniti to razumijevanje u različitim kontekstima, uključujući i financijski. Činjenica da ova posljednja grupa uključuje vrhunski Šangaj, čiji učenici pokazuju višu sposobnost financijske pismenosti od one u bilo kojoj drugoj zemlji, iako su rijetko izloženi problemima koji su postavljeni u financijskim kontekstima u školi, pokazuje da je pitanje kako razviti financijsko opismenjavanje još uvijek vrlo otvoreno za raspravu.

Što bolje pojedinac razumije financijske koncepte i proizvode, to će biti informiraniji kad donosi financijske odluke. Te odluke ne utječu samo na pojedinačna kućanstva, već u konačnici i na ekonomsko zdravlje šireg društva.

Izvor: OECD.