Zašto su nam braća i sestre važni? (10. 4. – Svjetski dan braće i sestara)

Odnosi s braćom i sestrama su jedni od najdugotrajnijih odnosa koje čovjek ima tijekom života. To su ljudi s kojima smo proveli najviše zajedničkih trenutaka tijekom djetinjstva, kada je naš rast i razvoj bio u najvećoj brzini i dinamici, a to su ujedno i oni s kojima ćemo dijeliti najviše godina – od ranog djetinjstva do starosti.

Ako su odnosi između braće i sestara bili poticajni i kvalitetni tijekom odrastanja, gotovo je sigurno da su to ljudi koji će vas tijekom života moći najbolje razumjeti i koji će značajno utjecati na vaše mentalno zdravlje i psihološku dobrobit.

„Kažu da bez obzira koliko ostariš, kada si s braćom i sestrama, istog se trenutka vraćaš u djetinjstvo.“ (K. White)

Obiteljska prošlost i zajedničke uspomene

Od najranijeg djetinjstva, braća i sestre su važni učitelji jedni drugima. Osim roditeljskog, imitiramo i njihovo ponašanje, učimo kako se odnositi prema okolini i kako funkcionirati u svijetu. Zajednička obiteljska pozicija koju s njima stvaramo tijekom odrastanja jedan je od glavnih aspekata zašto su nam toliko važni – shvaćaju utjecaj obiteljske dinamike na naše ponašanje, razumiju prednosti i nedostatke roditeljskog pristupa kojega smo imali, stvaraju različita iskustva s nama tijekom važnih životnih događaja zbog čega dijelimo brojne uspomene. Zapravo, nitko drugi ne može znati kako je bilo odrastati u našoj obitelji osim braće i sestara koji su taj dom s nama dijelili i brojne trenutke zajednički proživljavali.

„Moja braća i sestre su mi jako veliki blagoslov. Znam da ću uvijek imati nekoga uz sebe na koga mogu računati i dati savjet kad zatrebam. Iako dolazimo od istih roditelja, svi imamo različite osobnosti i poglede na svijet, što dobro dođe. Ponekad se čak i ne razumijemo, ali smo uvijek tu jedni za druge kad stvarno zatreba.“ (Ivana, 27 godina)

Braća i sestre također imaju bolju osjećaj za ono što nam se događa u školi, na fakultetu, s našim vršnjacima i (prvim) ljubavnim odnosima. Bolje vide naš svijet u odnosu na roditelje koji imaju drugačiju perspektivu i ne provode toliko vremena s nama. Stoga je toplina i podrška braće i sestara u djetinjstvu povezana s brojnim pozitivnim ishodima za mentalno zdravlje, uključujući:

· odvažnost i hrabrost u istraživanju okoline i učenju tijekom djetinjstva

· prihvaćanje od strane vršnjaka i razvijanje socijalnih vještina

· shvaćanje i prilagođavanje društvenim normama

· bolja školska i akademska postignuća· razvijanje emocionalnih vještina.

„Kada imaš sestru, imaš sve – i priliku za utjehu, razgovor, zabavu ili pak svađu i dobru raspravu. Jednostavno čine svijet zanimljivijim mjestom. Moja starija sestra bila mi je uzor kakva bih trebala biti, a meni kao mlađoj sestri, uvijek mi je bilo izazovno biti još bolja i uspješnija u svemu što radim.“ (Tonka, 27 godina)

Starija i mlađa braća i sestre – tko ima prednost?

Braća mogu biti poticajna za opći razvoj svakog djeteta u obitelji, a njihov utjecaj svakako ovisi o dobnim razlikama i zajedničkim karakteristikama ličnosti. Starija braća su često zaslužna za socijalizaciju mlađe braće zbog čega imaju razvijenije socijalne vještine. Također, mlađa djeca nemaju toliko prostora za egocentrizam jer se moraju prilagoditi pravilima koja su već ranije uspostavljena od strane ostale braće ako se žele s njima družiti i igrati. Starija braća su općenito bolji učitelji, dok su mlađa bolji učenici. Upravo zato što mlađa braća rođenjem automatski ulaze u društveni svijet i kriterije koje su postavila starija braća, oni su ujedno socijalno zreliji, kompetentniji i fleksibilniji, dok stariji mogu biti više usmjereni na sebe nego na druge te otežano ostvarivati odnose.

Braća i sestre podržavaju jedni druge te uče jedni od drugih na različite izravne i neizravne načine. Ono što je posebno važno tijekom razvoja jest činjenica da se u obiteljima s više djece braća i sestre moraju međusobno natjecati za roditeljsku pažnju. Neki od njih mogu razviti vrlo dobre mehanizme izražavanja vlastitih stavova i razmišljanja te zauzimanja za sebe, što im dugoročno može biti jako korisno u odraslom svijetu, posebno na tržištu rada gdje se u moru konkurencije treba znati istaknuti vlastitim vještinama i sposobnostima.

Visoke razine sukoba tijekom djetinjstva između braće i sestara mogu rezultirati nepovoljnim posljedicama na mentalno zdravlje, ali manje svađe i pregovori mogu naučiti djecu rješavati probleme, upravljati sukobima, znati iskomunicirati konflikt te pregovarati do pronalaženja kompromisa. Međutim, traženje roditeljske pažnje može odvesti i u smjeru rizičnih ponašanja. Ako nedostaje pozitivne pažnje od strane roditelja, djeca mogu tražiti bilo kakvu, pa i onu negativnu, koju najčešće dobiju nakon isprobavanja rizičnih aktivnosti, upuštanja u delinkventne radnje, negativnih ocjena u školi i sl. Zbog toga je odnos između braće i sestra prilično kompleksan, ali i ovisan o roditeljskom pristupu koji se može razlikovati od djeteta do djeteta, s obzirom na to da su obiteljske okolnosti različite kako vrijeme prolazi, kao što se razlikuju i karakteristike ličnosti djece ovisno o interakcijama gena i promjenjive okoline u kojoj se nalaze.

„Ono što najviše cijenim u odnosu sa sestrama je to što smo dovoljno slične da se razumijemo i dovoljno različite da se nadopunjujemo tako da znam da će me u nekim situacijama najbolje razumjeti i pružiti mi podršku, a u nekim drugim situacijama će mi svaka od njih moći dati savjet iz neke svoje perspektive.“ (Bernarda, 28 godina)

Braća i sestre u odrasloj dobi

Osim u djetinjstvu, braća i sestre su važni i tijekom odrasle dobi. Ako odnosi tijekom najranijeg razvoja nisu bili kvalitetni i pozitivni, velika je vjerojatnost da će se braća tijekom odrasle dobi fizički razdvojiti i krenuti svatko u svojem smjeru. Međutim, ako su odnosi bili topli i podržavajući, vrlo vjerojatno će takvi (ili još bolji) biti i u odrasloj dobi. Oni odnosi u kojima je dominirala podrška, ljubav i toplina će se nastaviti, a oni koji su bili negativni, omalovažavajući, bez emocionalne podrške i kritizirajući će se prekinuti, ali i ostaviti posljedice koje mogu kulminirati u obliku usamljenosti, niskog samopouzdanja i samopoštovanja, depresije, anksioznosti itd.

Odrastanjem se životne okolnosti mijenjaju, roditelji stare i slabe, a djeca ulaze u fazu životnih vrhunaca – brojnih postignuća, shvaćanja vlastite životne pozicije, potreba i želja, ostvarivanja ciljeva u privatnom i poslovnom području. Dobri bratsko-sestrinski odnosi u odrasloj dobi mogu biti jedan od važnih zaštitnih čimbenika od negativnih učinaka stresnih životnih događaja (npr. bolesti, gubici bliskih članova obitelji, skrb za starije roditelje, suočavanje sa životnom prolaznošću), neovisno o tome što mnogi od njih rjeđe komuniciraju kako stare ili ostvaruju sebe u potpuno različitim životnim smjerovima.

Odnosi između braće i sestara se prirodno mijenjaju i transformiraju tijekom života. Neki životni događaji (npr. napuštanje doma, vjenčanje, rađanje djece, gubitak bliskih članova obitelji i sl.) predstavljaju prijelazna razdoblja i priliku za novi oblik odnosa koji može i dalje biti obogaćujući za obje strane, ali i cijelu obitelj. Iako stvaramo različite slike o njima, braća i sestre se također mijenjaju neovisno o obiteljskim događajima koji kolektivno utječu na obitelj. Stoga im trebamo dati priliku da se mijenjaju bez obzira na nas koji smo, zbog dugotrajnosti odnosa, o njima stvorili određenu sliku koja se možda teže mijenja.

„U odnosu sa svojim bratom najviše cijenim bezuvjetnu iskrenost, a to znači da ću uvijek dobiti realan i dobronamjeran savjet.“ (Helena, 30 godina)

Utjecaj roditelja na bratsko-sestrinske odnose

Roditelji imaju veliki utjecaj na odnose između braće i sestara u obitelji, a njihova uloga važna je od samog početka. Prvo i osnovno pravilo koje bi bilo dobro uvesti je izbjegavanje ponašanja koje se može smatrati favoriziranjem jednog djeteta u odnosu na drugo. Djeca promatraju što roditelji rade, prilično su dobri u opažanju detalja u njihovom ponašanju i osjećaju ako se prema njima odnosi drugačije.

Prisutnost takvih ponašanja potaknuti česte sukobe i natjecateljsko ozračje, a djeca koja nisu favorizirana mogu osjećati da su nedovoljna i loša, da ih roditelji ne vole i da su bezvrijedni. Kako bi se izbjeglo takva ponašanja, roditelji bi trebali redovito komunicirati s djecom o njihovim osjećajima koje imaju unutar i izvan obitelji. Ponekad se favoriziranje događa nesvjesno od strane roditelja (posebno u uspoređivanju djece i njihovih sposobnosti) ili pak dijete određeno ponašanje krivo percipira, stoga je takve stvari potrebno razjasniti i voditi brigu o tome da se dijete osjeća saslušano i jednako kao i svi drugi članovi obitelji.

Također, roditelji bi trebali sudjelovati kao moderatori u nesuglasicama koje se javljaju među djecom – naučiti ih saslušati tuđe mišljenje, asertivno izraziti svoja stajališta i ono što ih smeta, nenasilno rješavati sukobe i konflikte te izražavati potrebe i želje bez kršenja prava onog drugog. S vremenom će djeca razviti vještine za rješavanje sukoba i nesporazuma u odnosu s braćom i sestrama, a roditelji će ih u jednom trenutku moći pustiti da samostalno riješe probleme s punim povjerenjem u njihove mogućnosti i sposobnosti. Ovisno o tome kako roditelji njeguju odnose s vlastitom braćom i sestrama, djeca će, kao mali pažljivi promatrači, imitirati takva ponašanja i u svojim odnosima.

Roditelji su oni koji će svojim primjerom najbolje pokazati što za njih znače braća i sestre te koliko vrijedi ulagati u te odnose – koliko vremena provode sa svojom braćom i sestrama, kako planiraju zajedničke obiteljske aktivnosti, kako im se povjeravaju i koliko im pažnje posvećuju.

„Imam dva para i braće i sestara i oni su moje blago. Možda je roditeljima općenito teže kada imaju više djece male razlike u godinama, ali neizmjerno zahvalna na tome jer sam u djetinjstvu imala, ali i sada imam, dobre saveznike i prijatelje. U našem odnosu najviše cijenim iskrenost i to što uvijek mogu na njih računati, a i oni me najbolje poznaju. Isto tako, budući da smo svi glazbeno nadareni, dobila sam i svoj bend.“ (Josipa, 26 godina)

Literatura:

1. Berk, L.E. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.

2. Čudina-Obradović, M. i Obradović, J. (2006). Psihologija braka i obitelji. Zagreb: Golden marketing.

3. Kramer, L. i Conger, K. J. (2009). What we learn from our sisters and brothers: For better or for worse. New directions for child and adolescent development, 2009(126), 1-12.

4. Leijten, P., Melendez-Torres, G. J. i Oliver, B. R. (2021). Parenting programs to improve sibling interactions: A meta-analysis. Journal of Family Psychology, 35(5), 703.

5. Weir, K. (2022). Improving sibling relationships. Monitor on Psychology, 53(2). https://www.apa.org/monitor/2022/03/feature-sibling-relationships.

Programske aktivnosti programa „Podrška obitelji u zajednici” udruge Pragma provode se uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva i Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade. Sadržaj dokumenta u isključivoj je odgovornosti Udruge i ni pod kojim uvjetima ne može se smatrati kao odraz stajališta Ministarstva zdravstva ili Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade.