Dječja depresija

Kod djece se depresivno raspoloženje najčešće očituje kroz razdražljivost i hirovitost pa je potrebno takve simptome razlikovati od ponašanja razmaženog djeteta. Zato često ostane neotkrivena i neliječena! Prema DSM-V, simptomi kod djece su česte pritužbe, razdražljivost i socijalno povlačenje. Kod djevojčica primjećujemo više negativnih raspoloženja, a kod dječaka nedostatak kontrole i agresiju.

Depresija dobro predviđa lošiju prilagodbu na školu, brojne emocionalne probleme, stres i narušeno samopouzdanje, socijalne vještine te otpornost djece na druge negativne događaje. U tom odnosu teško je odrediti što prethodi čemu, ali možemo pretpostaviti kako sve navedeno dovodi do depresivnih simptoma, a oni samo dodatnu narušavaju funkcioniranje djeteta – na emocionalnom i društvenom planu.

Depresiju kod djece važno je prepoznati, no čak i kada ne postoje jasne naznake o depresivnosti kod učenika, poželjno je osmišljavati i provoditi programe koji bi imali za cilj njenu prevenciju. Dječja depresija opasna je iz razloga što može prerasti u poremećaj odrasle dobi, distimiju, ili pak završiti samoubojstvom u adolescentnoj dobi, tijekom težih depresivnih epizoda.

Upravo zbog negativnih posljedica na razvoj i kvalitetu života, važno ju je prevenirati. Unatoč našim uvjerenjima, učestalija je nego ijedna druga mentalna bolest i to u svim životnim fazama, iako se ranije mislilo da djeca ne mogu biti depresivna jer nemaju razvijeno apstraktno mišljenje. Ono što kod djece može potaknuti tugu i simptome nalik depresiji, povezano je s nedovoljno razvijenom emocionalnom inteligencijom, traumatičnim iskustvima i generalno tendencijom djece da se krive za loše događaje iz okoline poput bolesti ili smrti bliskog člana obitelji.

Često se prvi znakovi depresivnosti kod djece mogu, iako teško, uočiti u dobi od 7-8 godina, a poremećaj se javlja oko 12-13 godine. Spoj hormonalnih promjena, negativnih životnih događaja, genetske ranjivosti te razvoja mišljenja dovodi do ozbiljnije kliničke slike koju je potrebno tretirati što ranije. Depresivna djeca često su i tjeskobna, samopoštovanje im je nisko, a zbog svega pate i njihove socijalne interakcije. Bez podrške prijatelja, teško se sama nose sa problemima koji ih muče.

Čak i djeca koja biološki nisu sklona depresiji, u negativnom školskom okruženju mogu je razviti, npr. ako su odbačena od strane vršnjaka (zbog slabog školskog uspjeha, niskog socio-ekonomskog statusa ili bilo koje druge osobine) jer je njihov utjecaj u toj dobi gotovo jednako važan kao i utjecaj roditelja. Svima je, pogotovo u osnovnoj školi, bitno poticati pozitivne odnose među učenicima, barem jednako kao i usvajanje klasičnog školskog gradiva.

Članak je nastao unutar programa “Podrška obitelji u zajednici” koji se provodi uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva i Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Sadržaj dokumenta u isključivoj je odgovornosti Pragme i ne može se smatrati stavom ministarstava.