Više sna ili više ekrana?

Najčešće mrežne aktivnosti među 15-godišnjacima su pretraživanje Interneta radi zabave i sudjelovanje na društvenim mrežama, a više od 70 % učenika radi jednu od ovih aktivnosti svakodnevno ili gotovo svaki dan, pokazuju rezultati OECD – PISA istraživanja. 

U 2012. 15-godišnji učenici svakodnevno su provodili preko dva sata online, prosječno po zemljama OECD-a. Najčešće internetske aktivnosti među 15-godišnjacima su pretraživanje Interneta radi zabave i sudjelovanje na društvenim mrežama, a preko 70 % učenika radi jednu od ovih aktivnosti svakodnevno ili gotovo svaki dan.

Učenici koji su provodili više od šest sati dnevno online izvan škole, vjerojatnije je da će se osjećati usamljeno u školi, kasniti i imati niže rezultate iz matematike. U prosjeku u zemljama OECD-a 7 % učenika provodi ovo vrijeme online tijekom uobičajenog radnog dana. Stereotipi o takozvanoj “NET generaciji” imaju nešto i istine, kao što pokazuju podaci prikupljeni putem upitnika PISA 2012. o upoznavanju s informacijskom i komunikacijskom tehnologijom. U 2012. je u većini zemalja OECD-a više od jednog od dva 15-godišnjaka izvijestilo da vikendom provodi online dva sata ili više po danu. Svakog dana, ili gotovo svaki dan, velika većina učenika (71 %, u prosjeku u zemljama OECD-a) pregledava Internet radi zabave, npr. na web stranicama za streaming videozapisa i sudjeluje na društvenim mrežama (73 %). Zajedno s online chatom (54 %) i preuzimanjem glazbe, filmova ili igara s Interneta (47 %), to su četiri najčešće internetske aktivnosti. Za neke učenike, čini se da vrijeme provedeno svaki dan na Internetu nema mnogo ograničenja. U prosjeku je oko 7 % učenika u zemljama OECD-a izvijestilo da svakodnevno provodi više od šest sati online izvan škole – uključujući školske dane. U Ruskoj Federaciji i Švedskoj to je izvijestilo više od 13 % učenika.

Djecu je očigledno potrebno zaštititi od internetskih prijetnji, poput izloženosti štetnom sadržaju ili kontaktima (npr. pornografiji, internetskim prijevarama ili zloupotrebom marketinških praksi i rizicima vezanim za privatnost, poput krađe identiteta). Mnogi od tih rizika postojali su i prije Interneta, ali mjere zaštite djece od odgovarajućih prijetnji izvan mreže (kao što su fizičke barijere, norme vezane uz dob koje sprječavaju pristup određenim prostorima i nadzor odraslih) teško je prenijeti i provoditi u virtualnom prostoru koji je sam po sebi otvoren.

Istraživanje je također pokazalo da produljeno vrijeme na ekranu samo po sebi može imati negativne posljedice, npr. na san adolescenata, fizičku aktivnost i društveno blagostanje. Podaci PISA-e potvrđuju i proširuju te nalaze.

Ovi učenici dvostruko su češći od umjerenih korisnika interneta (onih koji dnevno provode između jednog i dva sata dnevno) kako bi izvijestili da se u školi osjećaju usamljeno (14 % u usporedbi sa 7 %). S druge strane, učenici koji su dobro integrirani u školi manje je vjerojatno da će biti više od šest sati dnevno online.

Podaci PISA-e također pokazuju da su ekstremni korisnici interneta posebno u opasnosti da se manje bave školovanjem. Primjerice, 32 % učenika koji provode manje od jednog sata dnevno online radnim danom, kasnilo je u školu dva tjedna prije provedenog PISA testa, dok je od učenika koji online provode više od šest sati dnevno, njih 45 % kasnilo u školu. I ekstremni korisnici Interneta u prosjeku imaju niže rezultate od svojih vršnjaka u PISA-inoj ocjeni matematike.

Iako ovi rezultati ne mogu dokazati uzrok i posljedicu, oni sugeriraju da je dobrobit u školi povezana s manjkom elektroničkih medija izvan škole. Činjenica da su ishodi učenja negativno povezani s intenzivnim korištenjem  Interneta pokazuje da pronalaženje „prave“ uporabe tehnologije nije samo problem za slobodno vrijeme učenika, već i rastuća briga za školski sustav. Roditelji, škole i zdravstveni radnici mogu zajedno raditi na praćenju i planiranju uporabe novih medija od strane djece.

Zajednički napori škola, roditelja i društva mogu obrazovati učenike kao kritične potrošače internetskih usluga i elektroničkih medija, pomažući im u donošenju informiranih odluka i izbjegavanju štetnog ponašanja. Škole mogu podići svijest u obiteljima o rizicima s kojima se djeca susreću na mreži i kako ih izbjeći. A roditelji moraju pomoći djeci da uravnoteže korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije u slobodno vrijeme s drugim rekreacijskim aktivnostima koje ne uključuju zaslone, poput sporta i, što je jednako važno, spavanja.

Izvor: OECD.