„Socijalni radnici u političkoj areni: iskustva u kreiranju i provođenju socijalnih programa“

„Socijalni radnici bez politike su kao farmeri bez zemlje“

U četvrtak 16. svibnja 2013. g. u Europskom domu Zagreb, udruge Pragma i Sociativa Nova organizirale su okrugli stol: „Socijalni radnici u političkoj areni: iskustva u kreiranju i provođenju socijalnih programa“ s temom javnog zagovaranja i aktivnijeg uključivanja profesionalaca iz sustava socijalne skrbi u kreiranje i provođenje socijalnih programa. Skupu je nazočilo stotinjak stručnjaka iz sustava socijalne skrbi, civilnog društva te jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

U uvodnom dijelu, nazočnima su se obratili Nedjeljko Marković, predsjednik udruge Pragma te prof.dr.sc. Nino Žganec, predsjednik udruge Sociativa Nova i profesor na Studijskom centru socijalnog rada. Uvodno obraćanje započelo je pitanjem: „može li daljnji razvoj prakse i teorije socijalnog rada u Hrvatskoj biti moguć bez političkog angažmana socijalnih radnika oko ključnih socijalnih tema i kakav doprinos mogu socijalni radnici dati današnjem političkim prostoru?
Više fotografija sa Skupa.
DSC02910DSC02919DSC02930DSC02950

Kako je istaknuo profesor Žganec „socijalni radnici imaju misiju promicanja socijalnih promjena, razvoja nerazvijenih zajednica te rada na interkulturalnim odnosima“. U tom djelovanju neophodno je da socijalni radnici – budući je i profesija vrijednosno angažirana – i sami utječu na donošenje političkih odluka opredijeljenih za načela socijalnog rada (socijalna pravda, poštivanje ljudskih prava). Pri tome se moglo čuti kako socijalni radnici raspolažu kompetencijama koja ih čine spremnima za političke akcije u profesionalnom smislu, a iskustvom u radu i prepoznavanju potreba lokalne zajednice mogu dati veliki doprinos razvoju socijalnih planova.

Nedjeljko Marković, predsjednik udruge Pragme, potaknuo je raspravu tezom da socijalni radnici nisu prepoznati kao politički utjecajna interesna skupina. Sadašnji nedostatak utjecaja profesije socijalnog rada na političkoj sceni treba mijenjati isticanjem javnog interesa profesije socijalnog rada za socijalna pitanja od političkog značaja. Upravo u tom kontekstu zaključio je: „socijalni radnici si ne mogu priuštiti luksuz apolitičnosti i ne sudjelovanja u kreiranju i provođenju socijalnih programa, posebice lokalnih“.

U raspravi je naglašeno kako je dominantno gledanje na socijalni rad u Hrvatskoj još uvijek isključivo usmjereno na njegovu pomagačku ulogu, dok njegova proaktivna paradigma nije dovoljno vidljiva i prepoznata. Istaknuto je da je kritičko propitivanje društvenih odnosa i aktivan utjecaj na kreiranje socijalnih programa budućnost profesije socijalnog rada te je u tom smislu potreban veći osobni i profesionalni (ne isključivo politički) angažman stručnjaka – socijalnih radnika.