„Sve je lako kad si mlad“, osim kad si mlad!

LOGO PROJEKTA

Odraslima se često može činiti da je „sve lako kad si mlad“ – jedina briga ti je da moraš u školu i učiti. Ostalo je sve lepršavo, lako, zabavno!

No, nije baš tako.

Brineš jesi li dovoljno „cool“, čitaj: lijep/a, pratiš modu, pametan/na a opet ne „štreber/ica“, zanimljiv/a, zabavan/na, privlačan/na suprotnome spolu, voljen u društvu, snalažljiv, da nisi „mamin sin/kćer“ već dovoljno samostalan/na da sam/a donosiš neke odluke, da imaš svoj stav; Brineš da budeš dovoljno dobar u školi da možeš upisati fakultet, da roditelji budu zadovoljni, a opet da imaš dovoljno vremena za prijatelje, banalne razgovore, izlaske i sport koji voliš koji ti pružaju osjećaj da život nije toliko ozbiljan.

Počinješ se pitati tko si ti, u što se razvijaš, što ćeš biti. Primjećuješ da ti više nisu dovoljna objašnjenja i savjeti tvojih roditelja, odnosno (intuitivno) shvaćaš da nije više niti prikladno da se za sva pitanja obraćaš njima, kao do sada, jer bi to narušilo tvoju intimu koje postaješ svjestan. To je kao da se dio tebe odcijepio od svijeta roditelja i postaje novi „prostor“ tvoje osobnosti koji treba ispuniti. Shvaćaš da se moraš malo odmaknuti od roditelja da bi postao „svoj“, ali što/tko će onda biti tvoj „usmjeravatelj“? Osjećaš  da se tvoji prijatelji pitaju isto pa su ti podrška samo u određenoj mjeri. Tražiš tko nudi odgovore, a vidiš da svatko nudi svoje gledanje na svijet. Kako izabrati u što vjerovati? Bez toga teško možeš s nadom gledati na budućnost. A bez nade je teško ispunjavati sve svoje obveze i odgovornosti.

Osjećaš da dio zadatka odrastanja ne može nitko „odraditi“ osim TEBE, a upravo ti to unosi tjeskobu jer ne znaš hoćeš li uspjeti. Čini ti se da drugima uspijeva bolje nego tebi. Čini ti se da ti možda život nije bio toliko naklonjen, fer, kao drugima i da možda nećeš uspjeti jer nemaš uvjeta za to. Nekada je lakše misliti da je život kriv što ti nije pružio neko značajno iskustvo, pamet, snagu, prosvjetljenje koje će te usmjeravati u životu pa misliš da si „izgubljen slučaj“.

Pitaš se mora li odrastanje biti tako mučno i što nije u redu s tobom. Posebno je to teško, ukoliko ti se dogode manje ili više teške situacije poput rastave roditelja, smrti bliskih osoba, problema u obitelji ili ružno ponašanje tvojih vršnjaka… Tada riskiraš da se pojavi onaj začarani krug razmišljanja i osjećanja koji te ozbiljno blokira u svakodnevnom životu.

Tajna je u tome da se ne daš zavarati da postoji određen recept za život te da su neuspjesi i prepreke na koje nailaziš znak da sreća tebi nije namijenjena. Zamka u koju tad upadaš je da postaješ pasivan promatrač svojeg života i čekaš da ti se život „dogodi“.

Činjenica je da, ako uzmemo život u svoje ruke, puno ćemo puta napraviti nešto krivo, nećemo uspjeti, razočarat ćemo druge i mi ćemo se razočarati, neće nam ići od ruke, okrenut će nam leđa, zatvarati vrata. Da, to je neizbježno i toga se bojimo ali je lakše ako prihvatimo da je i to dio života. A dio je života i sreća kada se zaljubimo, kada vidimo da naš trud donosi rezultate, kada položimo ispit, kada vidimo koliko smo napredovali, koliko smo se izgradili i koliko nas drugi vole zbog toga kakvi jesmo. To su dvije strane života i ova druga ne postoji bez prve.

Postoji doduše stanje pasivnosti  – u kojem ne poduzimamo ništa – koje nas vodi u bolest. Tada se čuvamo od boli, ali se ne događa ni sreća. Ne događa se život. Na „stand by“ju smo. To je najgori ishod našeg života. Stoga bol, neuspjesi, ružne situacije – iako teški i bolni – naši su saveznici i pomažu nam – živjeti. Pružaju nam šansu da osjetimo i sreću, uspjeh, lijepe trenutke.

Upravo smo o svemu tome razgovarali s brojnim mladima i roditeljima u našem Savjetovalištu s kojima smo zajedno tražili kako „uzeti život u svoje ruke“! Ove su misli ujedno proizašle iz zajedničkog promišljanja pa im zahvaljujemo na poticaju i na mogućnosti da rastemo zajedno s njima!

Koji je rezultat? Evo što u evaluacijama rada kažu neki od njih..

Je li se što promijenilo i što se promijenilo u tvome životu?

Kod tebe…

Postao sam siguran u ono što mislim.

Mislim da se moj stav prema samoj sebi jako promijenio i da se dosta više oslanjam na sebe nego prije.

Puno bolje spavam, odmornija sam i opuštenija, ne osjećam više toliki stres i napetost, sretnija sam.

Mislim da sam se smirila.

Manje me povrjeđuju neke stvari nego prije.

Na neke stvari gledam drugačije.

Manje stresa i straha.

Promijenio se pristup prema određenim osobama u životu.

Postala sam svjesnija svojih problema i poteškoća.

Popravio sam se u školi.

 

U odnosu s drugima (obitelj, škola…)…

U zadnje vrijeme počinjem misliti da su neke stvari jednostavno takve kakve moraju biti.

U školi sam si odredila prioritete, odnosno predmete koji me zanimaju/ne zanimaju. S prijateljima se puno više družim, kvalitetnije provodim vrijeme.

Bolji odnos s roditeljima.

Bolje se ponašam.

U boljem sam odnosu s ljudima iz škole.

S obitelji više komuniciram, iskrenije, a školu gledam skroz na drugačiji način.

Malo sam se više zbližila s prijateljima iz razreda i doma.

Smatram da se moj odnos s obitelji i školom poboljšao.

Shvatila sam da ne moram biti „dobro“ svaki dan, cijeli dan.

Bolje razumijem druge.

 

Čime si zadovoljan i u čemu su ti korisni naši susreti?

Mogu pričati što me muči što drugima ne mogu.

S time da mogu podijeliti svoje probleme s nekim i da taj netko ima volju saslušati me.

Ostvarila sam svoje ciljeve,bolje upoznala sebe i svijet oko sebe.

Mogu o svemu otvoreno razgovarati i savjeti mi dosta puno pomažu oko donošenja nekih odluka.

Razgovorom dolazimo do rješenja.

Zadovoljna sam pristupom i ljudima koji su u ovom savjetovalištu vrlo korisni i pozitivni.

Sviđa mi se voditeljica i način na koji me sluša i razumije.

Zadovoljan sam razgovorom, zato što se mogu iskreno raspričati

Bili su korisni jer sam promijenio odnos s roditeljima.

Malo mi je lakše u komunikaciji s drugim ljudima.

U tome da se riješim negativne energije u sebi i da stvari sagledam iz drugog kuta. 

Obrazovanje, bolje spavanje, društveni život.

U tome da prvo razmislim što ću napraviti a ne da odmah napravim ono što mi je na umu.

Naučila sam ne uzimati toliko srcu sve što se događa oko mene.

U donošenju odluka općenito u životu, u rješavanju nekih problema.

Korisni su mi u tome što sam postala pozitivnija i sretnija.

Korisni su mi u tome što se osjećam bolje kada izađem odavde.

Naučio sam bolje raspolagati vremenom.

Pragma je završila s prvom godinom provedbe trogodišnjeg programa „Podrška mladima u zajednici – razvoj socijalnih usluga usmjerenih mladima“, u okviru kojeg djeluje savjetovalište za mlade i roditelje, mentorski program, provode se preventivne radionice za djecu, edukacije za stručnjake te zagovaračke aktivnosti u smjeru poboljšanja politika prema obiteljima i mladima. Program se provodi uz financijsku podršku Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Nije lako biti mlad. Nije lako od djeteta postati odrastao. Ali je važno osjetiti da netko vjeruje u nas, da vjeruje da ćemo uspjeti.