Mnistarstvo znanosti i obrazovanja je putem portala e-Savjetovanja (https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=11104) pozvala zainteresiranu javnost da se očituje o Nacrtu Akcijskoga plana za prevenciju nasilja u školama 2019. – 2024.
Udruga Pragma je 12. srpnja 2019. uputila svoje mišljenje:
“Poštovani,
smatramo kako je potreban jedan nacionalni dokument koji će snažno poduprijeti razvoj hrvatskog odgojno – obrazovnog sustava kao mjesta bez nasilja, u kojem djeca i mladi odrastaju u zdrave i empatične osobe. Stoga predlažemo nekoliko načelnih te specifičnih mjera:
– predlažemo preformuliranje naziva Plana u „Akcijski plan za prevenciju nasilja u odgojno – obrazovnim ustanovama“ jer bi njime onda bili obuhvaćeni i vrtići te učenički domovi. Sukladno tome, trebalo bi u svim ciljevima/aktivnostima dodatno obuhvatiti vrtiće i učeničke domove te takav dokument (na kojem će raditi i predstavnici akademske zajednice te Pučka pravobraniteljica, kao i širi krug organizacija civilnog društva izabranih putem Savjeta za razvoj civilnog društva Vlade RH) poslati na javno savjetovanje. Uz svaki cilj nužno je navesti izvore financiranja. Umjesto kolone „odgovornost“, potrebno ju je razdvojiti na „nositelje“ pojedine aktivnosti (nadležna ministarstva, agencije i ustanove) i „partnere/suradnike“ (ustanove, organizacije civilnog društva, mediji, druga javnopravna tijela).
– u cijelom Planu je potrebno snažnije povezao javne ovlasti centara za socijalnu skrb s prevencijom nasilja u odgojno – obrazovnim ustanovama gdje bi centri bili umreženiji s ustanovama s ciljem bržeg i pravovremenijeg djelovanja, osobito u području rane intervencije i edukacije stručnjaka i roditelja.
– vezano uz ulogu udruga i natječaje za udruge, smatramo kako je potrebno unaprijediti sustav financiranja udruga na način da se aktivnosti mogu adekvatno planirati (bolje predvidjeti razdoblje raspisivanja natječaja, ocjenjivanja i objave rezultata te ugovaranja) te koordinirati i zajednički raspisivati natječaje za udruge iz sredstava Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Ministarstva zdravstva. Također, smatramo da bi za kvalitetnu provedbu projekata bilo potrebno izdvojiti više sredstava (2019. je planirano samo 3,5 milijuna kuna), a osobito zabrinjava činjenica da se smanjuju ulaganja u prevenciju nasilja nad djecom i mladima.
– 1.1. Povelju je, osim izrade i potpisivanja, potrebno učiniti „živim“ i kratkim dokumentom budući on nije zamjena za postojeće akte ustanova (predlažemo da roditelji tijekom školske dobivaju primjerak Povelje te da se uz učenike i roditelji potpisuju u nju kao simbolički dokaz predanosti kulturi nenasilja i promociji empatije).
– 1.5. budući još nisu objavljeni rezultati javnog savjetovanja za Prijedlog pravilnika, predlažemo da se prvo donese Pravilnik pa nakon njega i Akcijski plan.
– u cilju 2 „Kako bi se stručni suradnici što više usmjerili na provođenje preventivnih programa i aktivnosti za sprečavanje nasilja u školama potrebno je s obzirom na to mijenjati i Pravilnik o tjednim i radnim obvezama učitelja/nastavnika i stručnih suradnika“. Stoga predlažemo:
- a) stručnim suradnicima omogućiti što više direktnog rada s učenicima, roditeljima i nastavnicima (individualnog, razrednog, grupnog) te ih osloboditi administrativnih poslova koji nisu vezani uz evidentiranje i praćenje svog rada (primjerice, još uvijek pojedini stručni suradnici izrađuju satnice što predstavlja neefikasnu raspodjelu stručnih kapaciteta škole);
- b) razmotriti mogućnost ponovnog zapošljavanja socijalnih radnika u školama, kao stručnjaka posebno usmjerenih radu s pojedincem, grupom (obitelji, razredom itd.) te koordinaciji različitih sustava (dionika) u zajednici;
- c) omogućiti svakoj školi stručnog suradnika osobito iz područja socijalne pedagogije, psihologije i socijalnog rada koji će biti koordinatori aktivnosti usmjerenih prevenciji i rješavanju problema nasilja koji imaju stručne kompetencije za rješavanje problema nasilja.
– 2.1. Digitalni obrazac bi trebao također omogućavati i analizu podataka (s ciljem donošenja odluka temeljem dokaza), o čemu se mora voditi briga tijekom ugovaranja izrade novog Obrasca. Obrazac, odnosno njegove funkcionalnosti i izvješća, bi trebale biti povezan i s sustavom socijalne skrbi – centrima za socijalnu skrb (uključujući i aktivnosti 2.2. informiranja, 2.3. kriznih timova i 2.4. preventivni programi).
– 2.6. uspostava jedinstvene javne baze bi trebala biti korak nakon verifikacije programa.
– 3.1. za odabir programa za prevenciju nasilja je potrebno raspisati javni poziv svim organizacijama koje takve programe provode i koje žele biti dio sustavne i rigorozne evaluacije. Takvi programi bi trebali omogućavati i eksperimentalne provedbe prijavljenih programa (ukoliko još nisu verificirani), te je potrebna vanjska evaluacija i klasificiranje programa s obzirom na kvalitetu, stručnost, obuhvatnost, trajanje, razinu prevencije i ostale kriterije. Važno je da među kriterijima verificiranih programa bude predviđena i standardizacija programa – ukoliko se programi provode u više ustanova, moraju biti standardizirani i moraju se moći replicirati u drugim sredinama.
– 4.3. potrebno je napraviti analizu o mogućnostima i potrebi širenja kruga stručnih suradnika (npr. inicijativa da se izmjenama Zakona o odgoju i obrazovanju omogući socijalnim radnicima status stručnih suradnika).
– 6.2. uz „relevantne javne osobe“, potrebno je promicati odgovorno roditeljstvo i podršku očevima i majkama da svojim primjerima žive nenasilje i njeguju kulturu mira.”
