Cjeloživotno učenje: Obrazovanje omogućava da ljudi postanu aktivni građani u vremenu u kojem je promjena svakodnevna pojava

Ideja cjeloživotnoga učenja – obrazovanja proizlazi iz pretpostavke da je čovjek najveće društveno bogatstvo u koje se treba najviše ulagati (Škugor, 2008.). Obrazovanje i učenje tijekom cijelog života daje sposobnosti sudjelovanja u ekonomskom natjecanju i mogućnost zapošljavanja, iz toga proizlazi da je to jedan od  najboljih način borbe protiv socijalne isključenosti. Obrazovanje omogućava da ljudi postanu aktivni građani u vremenu u kojem je promjena svakodnevna pojava (Čuić, 2008.).


Dosadašnje predrasude glede sposobnosti učenja starijih osoba pobila su brojna istraživanja koja pokazuju da starije osobe mogu učiti, njihovo pamćenje je mnogo bolje očuvano nego što se mislilo, a njihovi motivi učenja su puno iskreniji i jači od motiva osoba druge živote dobi, odnosno osoba u razdoblju zrelosti. Motivi učenja osoba u razdoblju zrelosti najčešće su usmjereni prema profesionalnom napretku i materijalnoj koristi, dok kod starijih osoba prevladavaju intrinzični motivi: oni uče radi sebe, radi želje da nauče nešto novo, da nešto novo saznaju. Prema Slowey (2008.) starije osobe sudjeluju u cjeloživotnom učenju radi sebe samih, u njemu vide radost, mogućnost sudjelovanja, druženja i upoznavanja drugih ljudi, osobito nakon što je njihov bračni drug umro ili otišao u mirovinu sa punim radnim vremenom. Kod starijih osoba nailazimo primarno na unutarnju motivaciju koja se odnosi na osobno zadovoljstvo u učenju, samopotvrđivanje, traženje novih društvenih kontakata i stvaralačkih mogućnosti, podizanje kvalitete vlastitog života te bolje razumijevanje života oko sebe.

Oblici i područja interesa za učenje u trećoj dobi

Razlikujemo tri kategorije učenja ili obrazovanja: formalno, neformalno i informalno obrazovanje.
Formalno obrazovanje provodi se u formalnim obrazovnim ustanovama kao što su škole, stručni i sveučilišni studiji. Cilj formalnog obrazovanja stavljen je na stjecanje stručnog znanja, vještina i sposobnosti potrebnih na specifičnom području. Polaznicima se nakon završetka obrazovanja uručuje diploma, svjedodžba ili neka druga javna isprava kojom se potvrđuju stečeno znanje.
Neformalno obrazovanje je pokretljivije, a namijenjeno je provođenju izvan redovitog školskog sustava te nije ograničeno standardnim oblicima odgojno–obrazovnog procesa. Ovakav oblik obrazovanja obuhvaća različite radionice, programe i treninge na radnom mjestu i izvan njega koji su usmjereni na osposobljavanje i usavršavanje za rad, različite socijalne aktivnosti, ali prije svega za osobni razvoj.
Informalno obrazovanje je ono što se odvija neprekidno tijekom cjelokupnog života svake osobe, pa zbog toga u nekim slučajevima nadmašuje formalno i neformalno obrazovanje. Informalno obrazovanje se odnosi na niz svakodnevnih aktivnosti, radnji i vlastitih iskustava kroz koje upijamo i prihvaćamo različite pozitivne vrijednosti, sposobnosti, vještine i znanja, te na taj način utječemo na naš sustav stavova i pogleda na svijet kojemu pripadamo. Ovaj oblik obrazovanja stvara preduvjet da osoba bude aktivan građanin 21. stoljeća u  društvu transformacija (Čuić, 2008.).

Oni najstariji u trećoj životnoj dobi zainteresirani za pitanja koja su osobito vezana uz njihovu vlastitu dobrobit, zdravlje i sigurnost. Dok su se nešto mlađi stariji više zanimali za učenje stranih jezika i drugih „novotarija“. Za učenje potreba vezanih uz svakodnevne aktivnosti najviše zanimaju najstarije dobne skupine, dok se interesi mlađih (50 – 64 godina) razlikuju, te su oni više usmjereni na organiziranje slobodnog vremena, odmora, putovanja i  drugih aktivnosti. Naposljetku se može reći da bilo kakav angažman kod starijih osoba pridonosi njihovom boljem zdravlju, zadovoljstvu životom i dugovječnosti.

Cjeloživotno učenje omogućuje unapređivanja vlastitih znanja, vještina i  kompetencija te pruža mogućnost  razvoja aktivnog i angažiranog  građanina (Slowey, 2008.). Učenje u trećoj životnoj dobi ima blagotvoran učinak na održavanje dobrog zdravlja, osobito mentalnih funkcija i memorije u kasnijoj životnoj dobi. Neki autori (Crnković, 2009.) navode tri osnovna pozitivna aspekta i prednosti cjeloživotnog učenja: zdravlje tijela, uma i duha. Smatra se da cjeloživotno učenje može pomoći  starijim osobama da sačuvaju i zadrže svoju radnu snagu i sposobnost  na duže vremensko razdoblje, te samim time utječu na smanjuje vlastite ovisnosti o drugim osobama, ali i na siromaštvo općenito. Također ono može biti komponenta koja će omogućiti socijalnu i međugeneracijsku koheziju (Wolff, 2000.).